Analiziraj.ba: FAKE & SPIN: Ko je dirao Aliju između dva dnevnika?

    0
    63

    Objavljeno na: Portal Analiziraj.ba (05.12.2018.)

    Piše: Aleksandar Brezar

    Humor, posebno televizijski, u BiH ima dugu istoriju smijeha na račun vlastodržaca ili istorijskih ličnosti. (Ne)moguće je zamisliti bh. medijski prostor u kojem bi “Nadrealisti” bili cenzurisani. Pa gdje je onda zapelo?

    Trećeg decembra, Nadzorni odbor i Uprava Televizije Kantona Sarajevo (TVSA) objavili su saopštenje za javnost u kojem se ograđuju od sadržaja emitovanog u emisiji “Dobre vibracije”, povodom gostovanja strip-crtača Filipa Andronika, te “svih strip-ilustracija prezentiranih tokom razgovora sa njim”. Andronikovo jedanaestominutno gostovanje, koje je pritom ili uklonjeno ili nikada postavljeno – a što se moralo, radi transparentnosti, a posebno ukoliko ide u prilog tvrdnjama NO i uprave TVSA – po saopštenju sadrži “krajnje neprimjerene ilustracije i shodno etičkom kodeksu neprihvatljive za javnost, odnosno naše gledaoce”. Dalje, NO i uprava su uputili “posebno izvinjenje porodici rahmetli prvog predsjednika Predsjedništva Republike BiH Alije Izetbegovića zbog prikazane ilustracije, kojom je na degutantan način ismijan njegov lik i djelo, kao i svim građanima BiH”.

    Etički kodeks

    Uzevši u obzir etički kodeks, uopšte nije a priori problematično niti neobično da jedna televizija nakon emitovanja spornog sadržaja uputi izvinjenje – čak je, kako smo vidjeli iz ranijih primjera, u našoj medijskoj klimi pohvalno. Međutim, da li je ovdje uopšte riječ o odgovornom novinarstvu spremnom priznati vlastitu grešku? Jer šta je ustvari sporno? Karikatura Batmana kojem su obili Batmobil, pa u psovci spominje “Aliju s Kovača”, koji je u interpretaciji Nadzornog odbora i Uprave TVSA identificiran kao Alija Izetbegović? Dakle, nije sporno ono što je ovaj sarajevski strip-crtač i karikaturista izgovorio tokom gostovanja. Sporan je, sudeći po saopštenju iz TVSA, sadržaj jedne od njegovih karikatura iz serijala o tome kako svjetski superheroji doživljavaju bh. društvo. Nije sporno ni što je u drugom balonu u karikaturi Batman opsovao državu. Samo i jedino “Alija s Kovača”. Postoji li osnova za ograđivanje od sadržaja karikature, koja kao vrsta parodije autoru omogućava kritiku, kako društva tako i javnih ličnosti – ako već prihvatamo ocjenu da je “Alija sa Kovača” zaista prvi bh. predsjednik? I šta nam je usput poručeno dopisom iz kantonalnog javnog emitera?

    Prvo, zakoni i kodeksi: Zakon o komunikacijama na državnom nivou iz 2003. u Članu 4, “Regulatorni principi emitiranja i telekomunikacija”, kaže da “1. Regulatorni principi emitiranja obuhvataju: a) zaštitu slobode izražavanja i raznolikosti mišljenja poštujući općeprihvaćene standarde ponašanja, nediskriminacije, pravičnosti, tačnosti i nepristrasnosti; (…) c) odvojenost emitera od političke kontrole i manipulacije, u cilju jačanja demokratskih principa i uspostavljanja tržišne ekonomije”. Dalje, Kodeks o audiovizuelnim uslugama i medijskim uslugama radija ni na jednom mjestu nema definisan odnos prema karikaturi ili satiri uopšte. Dok Član 3, stavka (1) kaže da će se “ohrabrivati slobodno oblikovanje mišljenja”, a stavka (3), koja se tiče antidiskriminatornih pravila, ne garantuje zaštitu od mogućih tvrdnji o diskriminaciji u kontekstu političkih ubjeđenja. Iz navedenog člana je razumljivo da Andronikovim gostovanjem nije prekršen niti jedan medijski princip, dok isti ozbiljno dovodi u pitanje posebno izvinjenje porodici osobe za koju se ocijenilo da je tematizirani predmet karikature.

    Stavka (5) kaže da se “općeprihvaćeni standardi pristojnosti primjenjuju u audiovizuelnim i radijskim programima”, i tu se otvara prostor za analizu tvrdnji da se radi o kršenju standarda pristojnosti, kleveti ili uvredi na račun neke ličnosti. Karikatura je u svojoj osnovi i svrsi djelo koje dozvoljava da se kritički osvrne na djelovanje javnih ličnosti u javnom prostoru kroz pretjerivanje i preuveličavanje; bilo bi apsurdno, a i cenzorski, reći da su javne ličnosti, posebno one u političkom svijetu, izuzete od kritike bilo koje vrste, uključujući parodiranje. Ovo je posebno evidentno iz činjenice da humor, posebno televizijski, u BiH ima dugu istoriju smijeha upravo na račun vlastodržaca ili istorijskih ličnosti, te je nemoguće zamisliti bh. medijski prostor gdje bi se na ovakav način cenzurisali, primjerice, jedni “Nadrealisti”.

    Humor kao predmet tužbe

    Dalje, ni entitetski zakoni o kleveti ne definišu humor, satiru ili parodiju kao mogući predmet tužbe. Štaviše, Član 2. tačka a) Zakona o zaštiti od klevete FBiH kaže da “pravo na slobodu izražavanja, zajamčeno Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, predstavlja jedan od bitnih osnova demokratskog društva, posebno kada se radi o pitanjima od političkog i javnog interesa”. Na kraju, autocenzurom i javnim izvinjenjem porodici javne ličnosti TVSA je prekršila i opis vlastitih djelatnosti. Kako kaže sekcija “O nama” na sajtu kantonalnog emitera, “TVSA u svojim programima promovira kulturu demokratije otvorenog društva i ljudskih prava, evropskih vrijednosti i bosanskohercegovačkog patriotizma”. Samim tim, garant je slobode govora i izražavanja, pod koji potpada i satira i parodija, a pod parodijom i karikatura.

    Govoreći o TVSA, ono što je svima bar zasad promaklo u “slučaju Batman” jeste dio dopisa TVSA u kojem se kaže da je “urednica revijalnog programa TVSA Enisa Skenderagić ignorisala Odluku Uprave da za svaku emisiju mora dostaviti imena gostiju”. Činjenica da osobe koje obavljaju  poslove urednika moraju unaprijed dostavljati imena gostiju upravi ove televizije ukazuje na dvije mogućnosti: ili uprava ne vjeruje da su urednici sposobni da samostalno uređuju vlastite emisije na “pravi” način kako to vidi uprava, ili se radi o teškom obliku mikromenadžmenta s namjerom da se iz jednog centra diriguje kompletnim sadržajem. U pitanju je vrlo netransparentna praksa u suprotnosti s uređivačkim slobodama definisanim novinarskim kodeksom, gdje se s pravom treba zapitati može li se govoriti o bilo kakvoj slobodi uopšte, i također pod znak pitanja staviti uređivačke, ali i upravne mehanizme TVSA kao kantonalnog javnog servisa u službi građana i finansiranog njihovim novcem. Dalje, činjenica da se unaprijed kontrolišu i odobravaju gosti u revijalnom programu baca ozbiljnu sjenu na uređivačku politiku informativnog programa ove kuće, pa se gledaoci sa pravom smiju upitati da li TVSA pošteno i pravično izvještava o političkim događajima u Kantonu Sarajevo i šire, ili se servira samo ono poželjno.

    Karikatura, parodija, pastiš

    Kad već sagledavamo činjenice, analizirajmo i priču na marginama da bi Andronika trebalo prijaviti vlasniku prava, tj. Marvelu, zbog korištenja njihovog autorskog djela. Po postojećim zakonima, bh. legislativa nema specifično definisan odnos prema karikaturi koja koristi motive tuđeg autorskog djela. Evropski zakon kaže da se autorsko djelo može koristiti u karikaturi, parodiji ili pastišu, dokle god se to korištenje smatra “fer postupkom”. Britanski Ured za intelektualno vlasništvo (Intellectual Property Office, IPO) kaže da se materijal koji je zaštićeno vlasništvo može koristiti bez dozvole vlasnika prava ukoliko se radi o parodiji, te također ostavlja prostor za punu slobodu karikaturiziranja bilo koga i bilo čega: “Karikatura prikazuje svoj predmet na pojednostavljen ili pretjeran način, koji može biti uvredljiv ili pohvalan i može služiti u političke svrhe ili isključivo za zabavu. Dok parodija sadrži izraz humora ili ismijavanja, ne mora istovremeno biti komentar na originalni rad ili njegovog autora. Može se koristiti za komentar na bilo koju temu ili cilj.”

    I na kraju, ne zanemarimo ni najvažnije, a to je kontekst: Andronikovo spominjanje Alije Izetbegovića u karikaturi sa Batmanom kontekstualno pripada psovki stripovskog lika, a ne samog autora. Dakle, Filip Andronik nije lično i personalno vrijeđao poimenice tokom gostovanja na TVSA, što je jedna stvar, već je imaginarni, nacrtani Batman taj koji je u reakciji na krađu Batmobila opsovao – i pritom je mogao opsovati bilo koga ili bilo šta. Niti je Andronik targetirao Aliju Izetbegovića i samo jedan narod u BiH karikaturom sa Batmanom, niti je bilo čime istaknuta, niti se o njoj specifično govorilo. Sporni panel se u gostovanju od 11 minuta pojavljuje svega dva puta: prvi put u dupleksu na dvije sekunde, a drugi put kao insert od pet sekundi. U oba navrata, ova karikatura prikazana je kolažno uz ostale Andronikove radove. U drugim panelima Andronikovi likovi kritikuju ili se nalaze u smiješnim situacijama sa drugim likovima i subjektima, poput čelnika SNSD-a, Poreske uprave i Turističke zajednice Neum – paradoksalno bi bilo zahtjevati dalja izvinjenja i na njihov račun.

    Reakcija TVSA na vlastiti sadržaj, međutim, i to bez prikazivanja snimka gostovanja na osnovu kojeg bi se javnosti dopustilo da sama kreira vlastito mišljenje o sadržaju onoga što se emitovalo i Andronikovih karikatura, također je neopravdana i na kraju opasna, i tu bi čak bilo prostora za tužbu sa Andronikove strane zbog ugrožavanja prava i sloboda, s obzirom na prijetnje u komentarima po bh. portalima, ali i dalje skandaliziranje putem reakcije centrale Stranke demokratske akcije. U najboljem slučaju, gledajući samo iz konteksta prava svakog medija na vlastitu uređivačku politiku, možemo reći da su uredništvo i uprava TVSA imali za pravo ocijeniti Batmanovu psovku u Andronikovom crtežu kao bespotrebnu, ili eventualno neumjesnu. Ali nikako do te mjere da ju se smjelo na ovaj način etiketirati, a pogotovo ne ovako javno prozvati autora bez dalje prilike da se detaljnije pojasni kako pravni tako i društveni kontekst njegovog rada.

    Da se radi o zabrinjavajućem trendu sve direktnije osude onoga što se ne smatra politički a prioriprihvatljivim, i sa druge strane sve većem prostoru samo za počesto pretjerane pohvale onih na vlasti, jasno je kada se čitava priča regionalno kontekstualizira. U Hrvatskoj, tužba protiv mizoginije bećarske popjevke upućene policijskoj službenici u medijima se svijetla obraza pravda zatomljavanjem tradicionalnih vrijednosti. U Srbiji, nagrada indikativno zbunjujućeg naziva “Zlatni lav” predsjedniku države putem praktično svih medija preuveličala se do te mjere kao da se radi o Nobelu, i šokira da niko od mainstream medija nije pravično i istinito izvještavao o nagradi organizacije bliske evropskoj stranci kojoj pripada Vučićev SNS, a koja postoji tek jednu godinu. Očito je da su u balkanskim zemljama mediji sve manje slobodni i da se demokratski poredak sve više kompromituje, te da se prostor za slobodu mišljenja i izražavanja, debatu i dijalog, sve ono što društvu omogućava da se samokritikuje i samim tim postaje otvorenije i naprednije, toliko suzio i marginalizirao da je ključno pitanje u našim društvima pred novu 2019. godinu ko je sljedeći na tapeti, i zbog čega.

    Izvor: http://analiziraj.ba/2018/12/05/fake-spin-ko-je-dirao-aliju-izmedu-dva-dnevnika/

    NAPOMENA:

    Objavljeni sadržaj i komentari na web stranici IMEP.ba je odgovornost autora sadržaja (fizičke ili pravne osobe) i ne reflektuje ciljeve ili stavove Pograma osnaživanja nezavisnih medija (IMEP), CPCD-a ili OTVORENE MREŽE.

    Svi komentari i sadržaji se prethodno moraju odobriti od strane administratora prije nego budu vidljivi na portalu.

    Svi sadržaji kao i stavovi i mišljenja komentatora odražavaju stavove i mišljenja isključivo onih koji ih postavljaju. Redakcija IMEP.ba je u slučaju komentara koji izazivaju rasnu, nacionalnu ili vjersku mržnju, te potiču na nasilje dužna obavijestiti nadležne organe o takvom pristiglom komentaru, te isti ukloniti čim bude uočen ili prijavljen.

     

    OSTAVITI ODGOVOR