Piše: Mate Grbavac

Radi se rasvjeta, obnavljaju se djelovi cesta… Kada čovjek pogleda rekao bi da se nalazi u potpuno normalnoj državi. Ali nije, nalazi se u jednom zabačenom kutku svemira zvanom Bosna i Hercegovina i u sred je predizborne kampanje. Djeluje kao da je sve dobro i da će sve biti bolje. Mladi neće napuštati zemlju, biće otvarena nova radna mjesta… Sve će biti divno! Dok ta ista kampanja ne prođe i dok ti isti ljudi koji već godinama „siluju“ ovu državu ne nastave raditi to isto iduće 4 godine.

Možda „siluju“ i nije najbolji termin jer se radi o dobrovoljnom odnosu –  mi biramo naše silovatelje taako da je ovo prije primjer kolektivnog mazohizma. Biramo ih da nas 4 godine potkradaju, blokiraju svaki napredak i, što je možda i najgore – ne rade ništa. Ipak moram naglasiti da smo mi sami tome krivi. George Orwell je rekao:  „Narod koji bira lopove i krimminalce da ga predstavljaju nije žrtva, nego saučesnik“.

Pa čime nas onda dobivaju da ih toliko volimo, da praktično svake godine građani ove države izaberu rat, izaberu isti onaj profil ljudi koji nas je devedesetih uveo u krvavi sukob čije se posljedice osjećaju danas, a osjećaće se  još dugo? To je ni više ni manje nego primitivni, gotovo šovinistički nacionalizam! Proizvod koji narod voli kupovati.

Živim u Ljubuškom i pratim situaciju na plakatima po gradu. Čović je na svakom koraku. Ne sumnjam da je išta drugačije u djelu Federacije BiH naseljenom većinom Bošnjacima  ili u Republici Srpskoj. U čemu je kvaka sa tim tolikim hvatanjem na naciju? Odjednom smo svi ugroženi, svi moramo u svoje torove da se poredamo kako ne bi izgubili, ali šta? Kako ne bi izgubili sveopću institucionalnu zablokiranost naše države? Kako ne bi zgubili sve veće iseljavanje iz BiH? Kako ne bi izgubili nove novce koji će biti pokradeni? Kako ne bi izgubili nove 4 godine ničega?

Ljudi imaju poriv za pripadanjem. To je naša iskonska potreba kao društvenih bića. Isprva smo bili u grupama lovaca i sakupljača. Kasnije smo razvili plemena. Onda se plemena udruživaju i stvaraju prve države, kraljevstva sa koliko-toliko definiranim granicama. Nastaju i carstva. Osjećaj pripadnosti je uvijek bio bitan i danas ga imamo u svojoj religiji i/ili naciji. U BiH to dvoje uglavnom dođe na isto. Svaki osjećaj pripadnosti je suptilno protkan jednom neizvjesnom aveti prijetnje, prijetnje koja može ugroziti taj mentalni kompleks u našim glavama i zaprijetiti nam da ćemo nešto strašno izgubiti ako se našem plemenu ili naciji nešto desi.

Svaki oblik identiteta koji imamo može bit ugrožen. Danas smo u našoj bh-realnosti država u kojoj su, recimo, pripadnici LGBT-populacije stvarno ugroženi, marginalizirani i stjerani u svoje male kutke zaštite i sigurnosti na kojima se mogu sastajati i držati za ruke i poljubiti bez straha da će im neko nešto uraditi zbog toga što jesu.

Ali – da li su naša tri konstitutivna naroda ugrožena? Slažem se da jesu. Ugroženi su od onih koji ih predstavljaju i to navodno za njihovo dobro. Ugroženi su od onih koje će izabrati na ovim izborima, ali u svom sljepilu ne vide šta rade. Ipak – sada je predizborna kampanja i barem se nešto dešava. Kad se već stvari odvijaju samo pred izbore –  volio bih vidjeti da se u mom gradu otvori neka firma u kojoj će mladi moći raditi, da ne moraju seliti u Njemačku. Da se otvori nešto korisno, korisnije od sto metara asfalta na potpuno razvaljenom putu: dijalog o nasilju nad ženama, dijalog o pravima LGBT-populacije, dijalog o ljudima koji se izjašnjavaju kao Bosanci i Hercegovci… Gdje je njihov predstavnik u Predsjedništvu BiH?

Volio bi sve to vidjeti, ali sumnjam da hoću. Umjesto toga ću vidjeti sumorno realnost gdje se pored države koja grca u problemima glasa za iste ljude zato što su „naši“.

U nekim državama tajfuni haraju i prave enormne štete. I BiH je jedna od tih država, samo kod nas tajfuni imaju malo drugačija imena, ne Katrina nego HDZ, SDA, SBB, SNSD…

 

 

OSTAVITI ODGOVOR