Piše: Mate

Sama riječ droga ima negativnu konotaciju: truje društvo, uništava mladež i tome slično. I to jeste istina, droga radi sve to, ali da li je svaka droga ista i da li sve psihoaktivne supstance možemo strpati u istu skupinu?

Historija korištenja psihoaktivnih supstanci ide daleko. Pronađeno je da je uporaba psiholicyn gljiva stara i do 4.000 godina prije Krista. Šamani u raznim društvima su uranjali u sile koje upravljaju našim svijetom tisućama godina. Na osnovu toga možemo zaključiti da drogiranje nije ništa novo, ali nov je pristup drogiranju. Takozvano rekreacijsko drogiranje je nova pojava, nešto što se nije dešavalo ranije.

Crno tržište je preplavljeno drogama koje vas dovode u instant-izmjenjeno stanje svijesti i ljudi ih konzumiraju masovno, sa namjerom da uživaju. Rave partiji, razna druga glazba, i tabletice MDMA popularno nazvane ‘bobe’ su svakodnevnica. Navući se na MDMA je lako, konzumenti te supstance opisuju lavinu ljubavi i euforije koja ih obuzme, a želja za ponavljanjem takvog iskustva je često tu. Međutim, ne uzima svako neku drogu s takvom namjerom.

Da se vratimo na stare šamane: Šaman je uzimao drogu kako bi izvukao korisne informacije za dobrobit svoje zajednice u kojoj je živio. Ta droga bi bile prirodne biljke, bez mogućnosti sintetiziranja, što je nova pojava. Šaman bi uzimao drogu kako bi izliječio svoju zajednicu na neki način što nas dosta približava jednom novijem, modernom trendu konzumiranja tih supstanci.

Naime, u novije vrijeme svjedočimo procvatu nove vrste konzumiranja droge, slično starim šamanskim ritualima i uistinu – te rituale vode moderni šamani. Stvar je lišena tradicionalne šamanske mistike, ali iskustva koja ljudi proživljavaju su itekako mistična. To je uzimanje droge u svrhu istraživanja svoje svijesti, liječenja psihičke ili mentalne bolesti i slično. Moderni šamani nude usluge kojima žele ljudima omogućiti da na psihodelicima dobiju to što žele.

Moderni šamanizam je različit od starog. U starim plemenima šaman je bio i vladar i duhovni vođa. Sve današnje performerske djelatnosti poput komičara, profesora, glumaca i slično imaju korijen u tradicionalnom šamanizmu,a i političari korijen svoje djelatnosti mogu naći u antičkim šamanima. Današnji šamani su ograničeni na tu duhovnu sferu i iscjeljiteljsku/ljekarsku ulogu nude svima koji žele njihove usluge. Ljudi koji su prošli seanse sa modernim šamanima, koji konzumiraju psihodelike kao dio tretmana, pričaju o iskustvima koja su za njih fantastična: neki su izliječili fizičke bolesti, neki uklonili psihičke blokade, a većina ih tvrdi da su doživjeli spoj sa vanjskim svijetom ili, drugim riječima, svemirom i doživjeli duboku duhovnu povezanosti sa cijelim svijetu. Njihova iskustva su, dakle, sasvim drugačija od iskustava korisnika ekstazija ili heroina u takozvane rekreacijsle svrhe. Pa ipak svi su oni stavljeni u isti koš. Zbog čega je to tako? Možemo reći da je to zbog predrasuda naše okoline. Ali ipak, ima tu još razloga.

Naime, psihodelici, kolike god koristi mogu dati, su u isto vrijeme veoma opasni. Oni nas suočavaju sa svime što ima u našoj podsvijesti, a suočavanje koje doživljavamo u halucinacijama i simbolima nisu nimalo bezazlena i mogu rezultirati psihozom. Pa ipak – da li je to razlog da psihodelične supstance budu zabranjene? Nije!

Svako ima pravo da donosi odluke na svoju odgovornost, a tu možemo ubrojati i odluku o korištenju psihoaktivnih supstanci. Ljudi koji imaju neke bolesti imaju pravo da potraže svoje rješenje kod „šamana“ koji im mogu ponuditi rješenje. Istraživanja su dokazala da mozak sasvim drugačije funkcionira na psihodelicima jer se otvaraju mogućnosti za stvaranje nervnih veza koje inače ne bi bile moguće jer je mozak, s obzirom na njegovu neuroplastičnost, može remodulirati. Također lake droge, poput marihuane, dokazano imaju pozitivno djelovanje na tretiranje nekih psihičkih bolesti, a ulje od marihuane može liječiti multiplu sklerozu, rak i slično.

Veliki iskorak bi bio kada bi naše društvo prepoznalo potencijal ovih supstanci i kada bi one bile legaliziran da ljudi imaju pravo na svoj izbor, da ih ne moraju tajno tražiti i kriti da ih konzumiraju jer,, na kraju krajeva – ko ima pravo zabraniti da neko konzumira jednu biljku koju je priroda stvorila čak i ako ona štetiti samo tom pojedincu koji je uzima?

 

OSTAVITI ODGOVOR