Priče građana novinara: Ženama (ni)je mjesto u kuhinji

0
84

Piše: N.P.
Naša istorija i kultura uvijek je bila prožeta snažnim uticajem tradicije koja je skoro uvijek bila puna konvencionalizma zbog čega su se od najranijih vremena javljale razlike pri odgoju muške i ženske djece. U moru političkih previranja, ekonomske  situacije, svakodnevnih problema i, uslovno rečeno, sklapanja kraja s krajem, svjesno ili ne, prelazimo preko brojnih muških ili šovinističkih (termin šovinizam nije nužno referenca opisa odnosa prema ženama)  ideja društva u kome živimo.

Šovinizam kao termin nastao je kada se javila potreba da se opiše osjećaj pretjeranog patriotizma i vjerovanja u nacionalnu prevlast jednog naroda nad drugim. Takav je odnos muškog pola prema onom ljepšem da se nismo ni udostojili drediti konkretan i tačan pojam koji bi isključivo označavao unižavanje ženskog roda zasnovanog  na velebitnim predrasudama i polu. Razlog tome bi bio i nakaradni sistem vrijednosti koji donosi nov i moderan život, najviše propagiran od zapada. Po tom sistemu nismo se ni pozabavili konkretnim problemima muškog i ženskog pola, a izmislili smo 63 nova  –  po istraživanju rađenom 2000-te godine ustanovljeno je postojanje 63 pola zasnovanih na slobodnom izjašavanju ili seksualnoj pripadnosti.

Muški šovinizam je utoliko i loše definisan pojam iz razloga što se u običnoj populaciji ne posmatra kao ugrožavanje prava ženskog pola, već odnosa negativne konotacije od strane muškog pola ka ženskom polu. Dakle, ni tu te jadne žene ne stavismo na prvo mjesto, mi imači adamove jabučice  koji smo kao ispred njih u svemu.

Imamo tako razne predrasude koje krase naše prostore, a odnose se isključivo na žene. Moglo bi se reći da imamo više predrasuda ili narodnih izreka o ženama od žena samih. Otuda ona možda najpoznatija na našim prostorima koja keže  „vozi k’o žena“. Takvu sličnu izreku imaju i Norvežani – pronicljivi neki i pametni ljudi uzeli su je u naučno razmatranje, pa napravili i istraživanje koje je kao glavno pitanje imalo upravo taj fenomen da li su žene lošiji vozači od muškaraca. Zanimljivo je da su istraživanje vodili oni koji najviše vremena u toaletu provode stojeći. Vodeći se po uzorcima koji su rađeni u Norveškoj, došli su do zaključka da su žene ipak bolji vozači pozivajući se na argumente i provjerene navode kako su žene obazrivije pri upravljanju vozilom, mnogo odgovornije te mnogo rijeđe sjedaju za volan u alkoholisanom stanju i teže ih je omesti, odnosno skrenuti im pažnju što bi reklo da su mnogo odgovornije i da savjesnije učestvuju u saobraćaju. To mi i ima smisla jer se ne sjećam kada sam pročitao neki članak koji je za naslov imao nešto poput: „Pijana usmrtila dva momka na autobuskoj stanici“, ali sjećam se onog u Sarajevu „Pijan usmrtio dvije djevojke na autobuskoj stanici“. Sjećam se i brojnih medijskih sadržaja sa identičnim početkom: „Pijani  vozač“, „“Muškarac u alkoholisanom stanju“, „Grupa pijanih mladića“ i njima sličnih.

Imajući u vidu ozbiljan uticaj predrasuda o ženama, teško je i naići ne neke uspješne žene na našim prostorima. Da to nije slučaj samo na našim prostorima  govori i činjenica da Piers Morgan, BBC-ijev voditelj, godišnje kući ponese 22 miliona funti dok njegova koleginica koja radi potpuno isti posao kao on, vodeći zajedno s njim isti jutarnji program sjedeći za istim stolom, (nekad je to i kauč) zarađuje oko 500.000 funti.  Naš narod bi to vrlo brzo opravdao: za njim se ne mora dizati daska wc-šolje, odvojen život, prekovremeno, prevoz, rad u komisiji za „nešto“, stručni saradnik za opet to „nešto“ , a na to sve adamova jabučica sama vrijedi bar 5 miliona, funti naravno.
Nije onda ni teško opravdati zašto je mnogo manje uspješnih žena: nikada im nismo ni dali priliku, od malena ih učimo da spremaju i rade po kući, a pošto je potrošačka korpa skupa – moraju negdje i da rade, pa kad dođu s posla spremaj kuću, peglaj, peri i obavezno kuvaj ručak svom „hadžiji“ i sve to stiži, nemoj da su djeca zapuštena, loša u školi i slično, otiđi i na taj roditeljski u školi, to je isključivo za mame jer tatama je mrsko, a i šta će „hadžije“ u školi ako nisu direktori?

Dati ženama da se obrazuju je također privilegija. Imaju, naravno, pravo na to, ali koliko njih ga zaista iskoristi jer im od malena ubijamo svaku želju za napredovanjem, a i da želja postoji – imaju li žene, pored svih obaveza koje im muškarci nameću, uopšte vremena da se bave, recimo, nekim ozbiljnim naučnim radom? Trenutno jedini naučni rad kojim bi se imale kada baviti od silnih obaveza bila bi, recimo, neka „kućna disertacija“, odnosno naučni rad na temu „Komercijalna upotreba rogatičkog krompira pri spremanju krompiruše i uticaj te krompiruše na šire mase konzumenata u odnosu na krompirušu sa rendanim semberskim krompirom“.To bi bila isključivo naša krivica jer sposobne su one za mnogo više, a mi, iskreno, nismo ni za tu krompirušu. Praksa je takva da žene našeg društva imaju vremena za karijeru ili porodicu samo zato što mi ne znamo da usisamo, pospremimo iza sebe ili, ne daj Bože da se sazna, operemo suđe. Tu dolazi do izražaja još jedna poznata narodna izreka: „Gdje ćeš ti pored nje žive“. Lično sam prisustvovao kada je to otac rekao sinu, inače otac je popravljač „TEA peći“ i to bi bio vrhunac njegovih dostignuća u životu.

One koje se i izbore za obrazovanje, i, uopšteno, žene sa željom da teže obrazovanju, svejedno potpadaju pod uticaj kućnog „Pater Familijasa“. Tako negdje u Hercegovini postoji žena sa završenim fakultetom i domaćin sa jedva srednjom školom, ali, svejedno – zna se ko priča kad gosti dođu, ko smije da komentariše  dnevnik, a ko se smije javiti samo kad bude vremenska prognoza i to nerijetko sa istom rečenicom: „Opet će kiša“.

Opet! I padaće ta kiša sve dok ona ne ustane.

NAPOMENA:
Objavljeni sadržaj i komentari na web stranici IMEP.ba je odgovornost autora sadržaja (fizičke ili pravne osobe) i ne reflektuje ciljeve ili stavove Pograma osnaživanja nezavisnih medija (IMEP), CPCD-a ili OTVORENE MREŽE.
Svi komentari i sadržaji se prethodno moraju odobriti od strane administratora prije nego budu vidljivi na portalu.
Svi sadržaji kao i stavovi i mišljenja komentatora odražavaju stavove i mišljenja isključivo onih koji ih postavljaju. Redakcija IMEP.ba je u slučaju komentara koji izazivaju rasnu, nacionalnu ili vjersku mržnju, te potiču na nasilje dužna obavijestiti nadležne organe o takvom pristiglom komentaru, te isti ukloniti čim bude uočen ili prijavljen.

 

OSTAVITI ODGOVOR